U savremenoj kulturi življenja sve češće se susrećemo sa korišćenjem pojma stres. To upućuje na porast javne svesti o njegovoj važnosti zbog posledica koje može da prouzrokuje ukoliko ostane neregulisan u organizmu čoveka. Uobičajena izražavanja su tipa: „...živim pod stresom...“, „...preživljavam stres...“, „...očekujem stres...“, kao i konstatacije „... popustio/la pod stresom...“, „... razboleo/la se od stresa..“, „... umro/la od silnog stresa...“ i sl. Sve to određuje stres kao sveprisutni faktor realnosti, koji potencijalno ili pak izrazito šteti ravnoteži ljudskog organizma u smislu manjeg ili većeg narušavanja zdravlja i opstanka čoveka u sredini u kojoj živi.
FilozofijaStres je istovremeni izazov života i smrti, simbol večne borbe između Erosa i Tanatosa.
DefinicijaStres predstavlja stanje poremećenosti bio-psiho-socijalne ravnoteže organizma.
ZnačajLjudski organizam razvija stanje disbalansa (poremećene ravnoteže) pod uticajem različitih spoljnih i unutrašnjih faktora.
CiljStres ima cilj da omogući prilagođavanje organizma (adaptaciju) neočekivanim promenama, odnosno promenjenim uslovima za život.
IshodRezultati stresnog stanja mogu biti pozitivni – eustres i negativni – distres. Pozitivni rezultat vodi ka motivaciji i pravilnoj adaptaciji, dok negativni rezultat vodi ka održavanju stresnog (disfunkcionalnog) stanja, a to dalje u bolest (defekt organizma) ili smrt.
StatistikaSkoro 90 % svih bolesti je direktno ili indirektno povezano sa stresom. Ujedno, najveći troškovi zdravstvenog osiguranja padaju na teret posledica od stresa. Stres je povezan i sa vodećim uzročnicima smrti: srčanim oboljenjima, rakom, bolestima pluća, nesrećnim slučajevima, cirozom i samoubistvom.
AktuelnostSavremeni način života ubrzano i svakodnevno povećava nivo akumulisanog (hroničnog) stresa kao i učestalost novostvorenog (akutnog) stresa. To se odražava u vidu enormnog povećanja zastupljenosti posttraumatskih stanja, emocionalnih poremećaja, poremećaja u ponašanju, psihosomatskih oboljenja i psihoimunoloških oštećenja. Sve to je uglavnom rezultat višegodišnje izloženosti psihosocijalnim stresorima (ratovi, egzistencijalna nesugirnost, promenjeni odnosi na poslu, u porodici, u školi, međuljudskim odnosima, uticaju medija, politike, itd.).
PotrebaIz svega prethodno iznetog proizlazi potreba za multidisciplinarnim pristupom ka stresu. Takav pristup bi trebalo da omogući stvaranje adekvatnog programa za otkrivanje i regulisanje stresa i njegovih posledica.
Program za stres-menadžmentSavremeni program za stres menadžment treba da obuhvati sledeće sadržaje:
Stres-menadžment program je namenjen tretiranju posledica od stresa na više nivoa:
Psihički (mentalni) nivo
Na ovom nivou fenomeni su obično izraženi u vidu: stalne unutrašnje napetosti, osećaja neprijatnog isčekivanja, uznemirenosti, osećaja boli, nemoći, nezadovoljstva, nemotivisanosti, nesanice, košmarnih misli, razdražljivosti, iscrpljenosti, paničnih napada, depresivnosi i dr.
Psihosomatski nivo
Na ovom nivou posledice su obično oboljenja tipa: tahikardija, aritmija, srčanog infarkta, stres dijabetesa, hiperlipidemije, tireotoksikoze, čira na želucu i crevu, astme, ulceroznog kolitisa, migrene, neurodermatitisa, urtikarije, psorijaze itd.
Psihoimunološki nivo
Na ovom nivou se podrazumeva razvoj autoimunih (artritis, lupus, multipla skleroza itd.) i malignih (karcinomi, itd.) oboljenja kao posledica stresa.
Društveni nivo
Podrazumeva disfunkciju socijalnih uloga (porodica, profesionalno okruženje, druženje itd.).
tel: +381 61 601 6045